Nije mi jasno zašto, ali kada se hoće nekoga ubediti da zaboravi duvan, povlače se argumenti zdravlja i finansija. Duvan je kod nas (još uvek) prilično jeftin, pa je tako mesečni izdatak od 3.000 (za popušenu kutiju dnevno) manji od sume koja se potroši na doručke tokom radnih dana (a koji se vrlo lepo daju zameniti cigarama:) ). Zdravlje jeste vrlo jak argument, ali samo kod ljudi kojima je život ugrožen zbog pušenja. Potrebni su dodatni argumenti.
A kako sam ja pronašao motiv?
Na putovanjima, naravno.
Krećući se po civilizovanom svetu doživeo sam diskriminaciju, zbog koje sam se osećao toliko jadno, da sam poželeo da taj osećaj nikada više ne doživim.
Zamislite da uđete u restoran u kome nad stolovima vise grozdovi banana, svira predivna muzika, a sve je okruženo hibiskusima i orhidejama... Sto za pušače se nalazio tik ispred ulaza u kuhinju. Večerali smo pod neonskim svetlom, izuzeti iz atmosfere koju smo videli na ulasku. Kao na stubu srama.
Još sam gore iskustvo doživeo na aerodromu u Atlanti, gde je pušačima namenjena prostorija od 15m2. Ovo je izgleda jedina prostorija na aerodromu, u kojoj nije radila ventilacija. Stajao sam sa cigarom, dok su mi curile suze od prevelike koncentracije dima. Od magle se malo šta videlo. Nekoliko rusa i Indijaca i prepune pepeljare, koje ovde niko ne prazni. Izašao sam nakon nepunog minuta. Nastavio sam hodnikom ka terminalu, pokušavajući da dođem do vazduha. Osetio sam kako se za mnom valja oblak smrada. Odlučio sam: dosta je bilo.
Suština je da svako treba da pronađe motiv u sebi. To može biti takmičenje sa sobom, želja da se sopstvena deca zaštite od štetnog dima, ili naprosto osvešćenost. Duvan je definitivno prevaziđen kao način uživanja. Planeta se okreće zdravlju.
18/10/2009, 09:51
Poceti sa pusenjem je lako, a odvici se tesko. Duvan je droga i ona te drzi cvrsto u svojim kandjama.
18/10/2009, 11:47
...I kada dođemo do tog momenta da pronađemo motiv, shvatimo da više nije u pianju rat sa cigarom, nego unutar nas...Ko ga pobijedi, Tito je! :)
Moj tata je prije nekoliko godina prestao pušiti kada je otkrio da ima ekstremno visok pritisak. Tek tada je odlučno počeo apstinirati, i ustvari je nikada više nije ni zapalio. Ne mili se njemu, niti nama, njegovoj porodici :D
Pozdrav
18/10/2009, 11:54
Ne znam ni jednog bivšeg pušača koji ne bi ovog momenta zapalio ponovo. To je zapravo neprekidna borba.
Ja sam se namerno odrekao ovog užitka. Licemerno bi bilo da kažem kako nisam uživao u cigarama.
Ko nije nikada pušio, ne zna koliko zadovoljstva jedna cigara može doneti onome ko puši.
12/08/2011, 01:57
prije 5 godina sam se "skinuo" s heroina i to"na suvo" - veliki problem su mi predstavljale tablete kojima doktori lijece narkomaniju tako da sam se skidao i sa tih tableta.Pusim vec 19 godina i poceo sam da odlazem prvu cigaretu i jutarnju kafu.Sa sada je to 2 sata od budjenja - ne mogu izdrzati duze.Ovo dijelim sa vama da bi znali protiv cega se borimo - ostavio sam heroin ali cigarete ne mogu.Jos uvjek...